Ne zato što nisam imao izbora, nego zato što sam odlučio da ovdje ima dovoljno prostora za ono što želim da izgradim, za sad.
Sa dvadeset godina otvorio sam svoju prvu firmu. Ambicija je bila velika. Iskustvo - malo. Vrlo brzo sam shvatio da sam udario u plafon, ne zato što nije bilo potencijala, nego zato što ja lično nisam imao dovoljno znanja da ga dostignem.
Ta spoznaja je bila vrijednija od svakog ranog uspjeha.
Znam kako to zvuči, mladi preduzetnik koji se vraća u firmu. Međutim, ja to nikad nisam doživio kao korak unazad. Doživio sam to kao najsvjesniju odluku koju sam tada mogao donijeti.
Htio sam da učim. Htio sam da vidim kako izgleda iznutra nešto što funkcioniše. Htio sam da porastem prije nego što kažem da imam nešto pametno za reći.
Pa sam čekao. Tri i po godine.
Projekti na kojima sam radio nisu išli u dobrom pravcu. Jedan po jedan, stvari koje sam gradio počele su da se ruše. Uložio sam puno vremena, energije, sebe, i gledao kako to ne daje rezultate koje sam očekivao.
Došao je burnout. Tiho, postepeno, pa odjednom, u potpunosti.
Uz sve to, pojavio se i zdravstveni problem. Mjesec i po dana po bolnicama, doktori, neizvjesnost. U tom periodu zapostavio sam ljude koji su mi bili najbliži. Prijatelje. Porodicu. Ljude koji su čekali da se "vratim" i koji su, s vremenom, počeli gubiti strpljenje.
Nije to bio moj najbolji period. Ali bio je moj najiskreniji. Naučio sam puno. O sebi. O svijetu. O ljudima oko sebe.
Negdje u tom mračnom periodu shvatio sam jednu stvar, ideja da je neuspjeh finalan je bila nešto što nisam htio da prihvatim. Nije bilo motivacionog govora. Nije bilo trenutka preokreta koji lijepo zvuči. Bila je odluka. Tiha, tvrdoglava, moja.
Ako hoću da dođem do cilja, moram napraviti promjenu.
U martu 2025. dao sam otkaz. I pokrenuo Unframed, marketinšku agenciju.
Ne kao bijeg od svega što se desilo, nego kao direktnu posljedicu toga.
Djelimično zato što imam pristup nevjerovatnim ljudima od kojih mogu puno naučiti. Djelimično zato što vjerujem da glasno iznošenje stavova gradi povjerenje, i da je to temelj svakog ozbiljnog ličnog brenda. I zato što hoću da vas upoznam, ali i da vi upoznate mene.
Ali najviše, i ovo je onaj sebični dio, zato što kroz razgovore s drugima bolje upoznajem sebe.
Svaki gost koji sjedne nasuprot mene donosi perspektivu koju ja nisam imao. Svako pitanje koje postavim odražava se i na mene. Svaki razgovor o neuspjehu, odlukama i životu, govori mi nešto i o mom neuspjehu, mojim odlukama, mom životu.
Unframed Talks je moja promjena perspektive. Moj način da sa novim informacijama promijenim svoje mišljenje. Nemojte se iznenaditi ako u jednoj epizodi čujete jedno moje mišljenje, a u drugoj potpuno drugo, o istoj temi. Priliv novih informacija mijenja moje mišljenje, ukoliko je validan.
Šaljemo ideje, uvide i djelove razgovora koji ne stanu u epizodu i uključujemo te u odluke kroz ankete o temama, epizodama, ali i budućim gostima.